Mišel Turnije: Male priče


KUĆA

Selo, mnoštvo oštrih krovova raspoređenih pravilno oko crkvenog zvonika što posred tkanja od vlažne, mekane i masne zemlje štrči kao koščati fetus iz hranljive placente.


GRADOVI

Zatvor, to nije samo reza na vratima, to je i krov.


TELA

Način starenja. Dve jabuke ostavljene na polici za zimu. Jedna se nadme i istruli. Druga se osuši i smežura. Ako možeš, izaberi  ovu drugu vrstu starosti, čvrstu i živahnu.


DECA

Susedi imaju bebu od nekoliko nedelja. Plače i noću i danju. Iz najveće tmine tak krhki stvor me razgaljuje i razuverava. To se oglašava ništavilo kome je upravo dosuđen život.


SLIKE

Autoportret: na svom samrtničkom odru Žeriko je desnom rukom slikao svoju levu ruku.


PEJZAŽI

Kiša. Slatka voda. Voda koju je prečistilo sunce. Suprotno od morske vode. Kiša koja pada na more. Prskanje u vidu pečurkica. Oblaci koji prolaze šalju poljupce slatke vode velikoj zelenkastoj i slanoj ravnici.
  

KNJIGE

Možda su tamne tačke po stranicama knjiga samo tragovi pljuvačke onih koji su iz njih čitali naglas. Trag onoga što je usmeno na onome što je napisano.


SMRT

Kaže mi: „Majka mi je umrla pre dvadeset godina. Ali, ne samo da je još uvek volim već i ona voli mene. Tako uspevam da preživim“.



Prevod: Ivana Hadži-Popović




Коментари

Популарни постови са овог блога

Edgar Alan Po: Senka (parabola)

Edgar Alan Po: SKOČIŽABA ILI OSAM ORANGUTANA U LANCIMA